Pročitajte ovaj blog na engleskom
SLANI PREHRAMBENI KRAJOLICI OTOKA PAGA – MAGIJA VJETRA I SOLI
Otok Pag nalazi se u sjevernom dijelu Jadranskog mora, otok je s najrazvedenijom obalom, a dužinom od sjevera prema jugu prostire se uzduž planine Velebit s kojom ga dijeli Paški kanal. Mnogi će stručnjaci (povjesničari, arheolozi, agronomi, botaničari, biolozi, klimatolozi…) primijetiti da su u povijesti otoka Paga važnu ulogu imale osobitosti njegova okoliša koje su na neki način oblikovale i odnos između stanovnika Paga i njihova životnog i radnog prostora.
Pag: Velibit nad njime, oštro sunce, rogozi pred kamenom i pupavac (Upupa epops) nad svime u jutarnjem letu.
Razmišljanje o soli, slanom krajoliku pri posjetu otoku Pagu gotovo se nameće samo od sebe. Zašto je to tako? Turizam otoka Paga gotovo se uvijek, osim specifičnim krajolikom, reklamira putem određenih gastronomskih markera – paškog sira, paške janjetine i same paške soli. Otok je poznat po slaboj pokrivenosti vegetacijom nekih svojih dijelova, koje se često uspoređuje s Mjesečevom površinom. No, osim krajolika oskudnog vegetacijom na Pagu je moguće pronaći i široka polja rogoza te specifične šume hrasta crnike i tisućugodišnje samonikle maslinike.
Pogled na Sveti Vid, najviši vrh otoka Paga (348 m.n.m.), otkriva tipičan krajolik ovog otoka kojeg često uspoređuju s mjesečevim krajolikom.
Kamenit pejzaž s tek pokojom vlati aromatičnog bilja koji pasu ovce stvara jedinstveni dojam. Zbog položaja otoka pod Velebitom s kojeg cijele godine (osobito zimi) pušu jake bure otok Pag je gotovo čitav prekriven posolicom iz Velebitskog kanala.
Bura
Rogozi uz Kolanjsko blato povinuti oštrom burom.
Bura je jak, suh i hladan vjetar koji naglo mijenja smjer i brzinu. Bura je turbulentan vjetar s kopna koji pretežno u hladno doba godine puše duž istočne obale Jadranskoga mora, a nastaje na Velebitu. Iako bura pročišćuje zrak, mještani otoka Paga često dožive i neugodne posljedice ovoga vjetra. Osim što mijenja krajolik, bura utječe i na njihov život – otok često bude zbog jake bure odsječen od kopna, pa i mještani međusobno jedni od drugih. Tako djeca, uslijed jakih naleta bure, ponekad ne idu u škole u druga mjesta jer je promet otokom onenemogućen.
To je burina posolica iz Velebitskog kanala – kad vjetar diže more otoku da i trajekti voze zaobilaznim putem.
Posolica je prirodna pojava koja nastaje djelovanjem vjetra na more, kad vjetar puhanjem preko uzburkanog mora podiže kapljice morske vode i stvara “morski dim”. Drugi način na koji nastaje je udaranje snažnih morskih valova u obalu. Kad kapljice okončaju svoj put na kopnu, nastaje drugi uvjet za nastanak posolice. Te se kapljice morske vode suše, voda isparava ili ih podloga upije. Podloga mogu biti biljke, tlo i građevine. Nakon što kapljice morske vode ostanu bez vode, ostaje tanak sloj fine soli.
Tanak sloj soli u paškim škrapama – u priobalnom kamenu oblikovanom trajnim udarima valova.
Posolica češće nastaje u krajevima izloženima buri, poput Paga, na koji bura nanosi morske kapljice iz Velebitskog kanala. Ostali vjetrovi ne stvaraju posolicu. Posolica se obično primi za podlogu kao što su trava, grmlje i stabla. Ako je obilnija, taloži se i na kućama i kamenjaru. U slučaju da jaka bura potraje, posolica može biti debela i nekoliko centimetara, pa predjeli pogođeni posolicom izgledaju kao da je pao snijeg (zimi ponekad život na otoku stane danima jer su stupovi za struju obloženi skorenom solju odnosno posolicom i nužno ih je očistiti).
Upravo ovako započinje nastanak paškoga sira: pašom solju začinjenih mirisnih trava.
Zaslanjene biljke su domaćim životinjama ukusna hrana. Paško ovčarstvo osobito je ovisno o njoj, jer je zbog posolice na travi i aromatskom bilju mlijeko paške ovce jedinstvena okusa i kvalitete, a paški sir koji se pravi od tog mlijeka zahvaljujući tome gastronomska je posebnost. Posolicom se ljudi od davnina služe u proizvodnji i preradi mesnih proizvoda. Služe se njome za konzerviranje ribe i mesa (sušenje pršuta).
Iako bi mnogi pomislili kako na paškom kamenjaru nema mnogo života, u ovoj fotografiji se skriva možda 10-tak ovaca!
Prema povijesnim izvorima, pretpostavlja se da se sol na otoku Pagu počela iskorištavati u kasnijoj antici dok je sustavno iskorištavanje soli u paškoj uvali Solinka, u blizini grada Paga započelo u ranom srednjem vijeku. Sol je jedan od najvažnijih proizvoda kojim se trgovalo na Mediteranu i Jadranu tijekom srednjeg i ranijeg novog vijeka o čemu svjedoče brojni povijesni izvori. Stoga je grad Pag, u okviru kojeg je nastala solana, u 15. stoljeću morao biti premješten na povoljnije strateško mjesto s kojeg se lakše mogla kontrolirati proizvodnja soli na ulasku u uvalu Solinku (Brgles 2014).
Sol / solana
Pregrade bazena soli u uvali Solina.
Sol kao osnovna namirnica ispisuje ljudsku povijest čovječanstva, u prošlosti nazivali su je bijelim zlatom, danas ćemo nerijetko čuti da je se naziva i bijelim zlom. Ljudska priroda, između ostalog, sklona u pretjerivanju i neobuzdanosti raznoraznih apetita, dovela je svijet u stanje u kojem se s oprezom treba pristupati nekim namirnicama koje su nužne za zdravlje čovjeka. Tu se našla i sol. Stoga se u promidžbi i marketingu solane/solana Pag konzumente usmjerava na dobrobit korištenja soli, posebno paške soli zbog doista specifičnih mikroklimatskih uvjeta u kojima ona nastaje. Solana Pag d.d. je najveći proizvođač morske soli u Hrvatskoj. Svoju proizvodnju temelji na tisućljetnoj tradiciji proizvodnje soli na otoku Pagu. Prvi pisani podaci postoje još iz 9. stoljeća. Do 1908. postojale su 133 solanice koje je otkupila Austro-Ugarska i 1911. pustila u pogon novu, objedinjenu solanu. Solana je modernizirana 1980. godine kad je sagrađena tvornica čime je povećan kapacitet proizvodnje,
Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća Paška solana počela je širiti proizvodni program pa tako danas, osim fine i krupne kuhinske morske soli te industrijske soli, proizvodi i cvijet soli, sol za perilicu posuđa, sol za kupanje i biljem aromatiziranu sol.
Fina plićina paških solana u uvali Solina pomaže ovakvom stvaranju tankog sloja soli koju na hranu stavljamo na samom kraju – nastajanje cvijeta soli.
Tehnologija proizvodnje maksimalno iskorištava položaj – netaknut okoliš, veliki broj sunčanih dana, nepropusno tlo, povoljne vjetrove – pa se čistoća paške soli svrstava među najkvalitetnije soli u Europi i svijetu. Kao dokaz svoje kvalitete i specifičnosti, Paška solana je od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja dobila oznaku nacionalne oznake izvornosti, a u travnju 2019. godine to je potvrdila i Europska unija. Sol proizvedena u Paškoj solani bogata je mineralima, od kojih je većina nužna ljudskom zdravlju, a za jodiranje se koriste suvremeni uređaji, što je čini neizostavnom sastavnicom svake zdrave prehrane. U promociji proizvoda ističe se specifičnost krajolika koji utječu na izvanrednu i jedinstvenu kvalitetu soli. Naime, iako je paška morska sol slična svim ostalim morskim solima ipak se razlikuje po specifičnom obliku kristala koji predstavlja pravilnu kocku, granulaciju i čistoću. Jedna je od najkvalitetnijih u svijetu.
Krupni kristali soli na rubovima bazena Solane Pag.
Na web stranicama solane u Pagu https://solana-pag.hr/ moguće je pročitati: Otok Pag oduvijek je imao posebne uvjete za proizvodnju morske soli. Mikroklima podneblja, velik broj sunčanih dana, vjetrovi koji stalno pušu, goli kamen i vrlo skromno raslinje čine osebujan krajolik. Solana Pag je najveći proizvođač morske soli u Hrvatskoj, a svoju proizvodnju temelji na tisućljetnoj tradiciji proizvodnje morske soli na otoku Pagu.
Paški sir / sirane i paška janjetina
Maslina nad uvalom Slatina, ovako porbljena od mnogih godina jake bure pogodno je sklonište za ovce kad sunce zapeče.
Sol je osnova i za preostala dva prehrambena proizvoda koja čine svojevrsni gastronomski i turistički identitet otoka Paga – paškog ovčjeg sira i paške janjetine. U promociji paškog sira posebno se ističe specifičnost paškog krajolika i njegova utjecaja na isticanje okusa i mirisa određenih biljaka u siru koje na svojstven način svjedoče o podneblju i krajoliku.
Na otoku Pagu nalazi se Paška sirana koja također broji dugi niz godina postojanja. Uz nju na otoku ima još manjih obiteljskih sirana, no ne ovoliko starih i velikih. Paška sirana osnovana je 1946. godine kao poljoprivredna zadruga, tada je bila mala obimom i imala je svoje matično stado ovaca. Poput solane, kroz svoju povijest je prolazila kroz različite organizacijske oblike do 1992. kada postaje dioničko društvo. U 2008. godini izgrađen je novi pogon za preradu mlijeka i proizvodnju mliječnih proizvoda. Također kao i solana, dobitnica je mnogih nagrada i priznanja za pojedine proizvode. Paški sir nalazi se na listi posebno istaknutih Hrvatskih otočkih proizvoda, a umijeće njegova spravljanja na Listi nematerijalnih kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske. U promociji paškog sira može se stoga čuti da konzumacijom istog „direktno postaješ konzument kulture“. Također u reklamnim porukama nerijetko će se čuti kako „…iza paškog sira stoji poseban pašnjak i posebno podneblje: ljekovito bilje skoreno od soli koju bura taloži svakim svojim refulom; kamenjari kojima se šire eterični mirisi u vjetrovitim i suncem obasjanim Pagom…“.
Brav pred desnom grupom pazi na svoje ovce. Janjadi više nema, ili su poodrasla, ili su…
Isti narativi ponavljaju se i u promociji još jednog prehrambenog proizvoda – paške janjetine. Fotografije koje prilažemo govore više od riječi. I kod ovog gastronomsko-gurmanskog specijaliteta također se ističe podneblje i specifičnosti krajolika, spoja klime, geografije, ljudskog umijeća i znanja.
Kad bura oko Paga stvara “ovčice” i na moru.
Posebnost klime očituje se u specifičnom vjetru koji utječe na krajolik, modificira ga na više načina i doprinosi njegovu kulturnom identitetu – koji se manifestira kroz promidžbu u turizmu, ali također u svakodnevnom životu stanovnika otoka.
Moglo bi se primijetiti kako svi poznati i popularni prehrambeni proizvodi otoka Paga u svom temelju imaju „slani“ krajolik, a u njihovoj promidžbi gotovo da se postiže sinestetički doživljaj – vizualnim putem osjećamo slanoću proizvoda kao i samog otoka Paga. A sinergiju vjetra i soli slave naša nepca. Pag jednako sol.
Jedno od tisućljetnih stabala u samoniklom Lunjskom masliniku.
tekst: Melanija i Janko Belaj
fotografije: Janko Belaj
Korišteni izvori:
- Brgles, Branimir. 2014. “Odabrane teme iz paške povijesne toponimije. Sol, drvo, vjetar i voda: glavne značajke paškoga povijesnoga okoliša u srednjem i ranom novom vijeku”. Ekonomska i ekohistorija 10/10: 189-198.
- https://solana-pag.hr/
- https://www.paskasirana.com/
O autorima:
Melanija Belaj (1975.) je viša znanstvena suradnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Autorica je dviju knjiga: Vino, rakija i limončelo. Etnografija obiteljske proizvodnje i konzumacije alkoholnih pića (2018) i Obiteljska fotografija. Kulturnoantropološka perspektiva (2020), te suurednica knjige Turist kao Gost. Prilozi kulinarskom turizmu (2009). Suautorice je izložbe Lica gladi (2022., Etnografski muzej u Zagrebu). Većina njezinih znanstvenih interesa vezana je uz kulturu prehrane – rodnu i simboličku ulogu hrane i pića u kulturnom kontekstu, kulinarski turizam i društvene prakse otvorenih tržnica hrane. Njezina novija istraživanja vezana su za svakodnevni život beskućnika u gradu Zagrebu.
Janko Belaj (1965.) samostalni je umjetnik, fotograf i grafičar, kojemu su prvi radovi objavljeni koncem 70-tih godina od kada je fotografijama opremio više izložaba i monografija (MUO, Muzejski prostor, Mimara, Narodna galerija u Ljubljani…). Radio je za niz raznih izdavača, marketinških agencija i dizajnerskih kuća (Školska knjiga, Kult, OFM, CWH, Hand Design, McCann, HAZU…).
Godine 1998. osniva prvi domaći portal posvećen fotografiji (fotozine.org). Član je Sekcije za fotografiju ULUPUH-a gdje obnaša ulogu predsjednika u četvrtom mandatu, grupe Kadar 36 i HZSU-a. Sudjelovao je na 30-tak skupnih žiriranih izložaba, a samostalno je predstavio njih 10-tak u Hrvatskoj i susjedstvu. Pregled njegovih izložaba je dostupan na https://belaj.com/.
