Priča o vodi u Novalji

Pročitajte ovaj blog na engleskom

Priča o vodi u Novalji

Putovanja nas određuju, ona nas obogaćuju. Putovanja nas zbližavaju i spajaju, a katkada možemo osjetiti kako smo s dalekim krajevima povezaniji no što smo mogli promisliti.

Dio Mediterana

Jadranska obala je prepuna povijesnih veza. Taj morski zaljev dio je Mediterana, pa kao takav donosi sva ona saznanja i veze još iz prapovijesnih vremena.

Pitamo se nekada koliko smo slični, a koliko različiti. Imamo li neko zajedničko kulturno naslijeđe?! Onda shvatimo kako između ostaloga, jedemo slične kolače, ribu i povrće. Zajedno smo s mediteranskom ishranom ušli u UNESCO-ov registar nematerijalne baštine.

Mediteranski način prehrane

Drevni narodi koji su na području Jadrana i priobalja živjeli već tisuću godina prije Krista bili su suvremenici Etruščana i Feničana s kojima su vjerojatno trgovali kada bi ovi došli do Jadrana.

Rimljani ih pokoravaju i preuzimaju njihovu vještinu brodogradnje, a stanovništvo se, kako to često u povijesti biva, asimilira. Nova istraživanja su čak pokazala, kako po genomu na Kvarneru još uvijek žive potomci Liburna.

I danas su stanovnici Jadrana vješti pomorci i ribolovci, oni proizvode odlično maslinovo ulje, za koje pouzdano možemo reći kako su ga proizvodili već stari Liburni. Postoje rimski zapisi iz kojih se može razabrati kako je liburnsko ulje važilo kao mjerilo kvalitete, a zbog kvalitete ulja upravo u ove krajeve danas stižu zlatne medalje. O tisućljetnoj tradiciji proizvodnje maslinovog ulja na otoku Pagu pričaju i Lunjski maslinici na krajnjem sjeveru ovog otoka.

Rimljani su znali preuzeti vještine starosjedilaca, pa tako, osim proizvodnje ulja, danas u moru uvale Caska nalazimo ne samo ostatke rimske antičke civilizacije, već i liburnske tehnologije pravljenja šivanih brodova.

Antička rimska arhitektura i Talijanova buža

Ulaskom u novaljski antički vodovod divimo se umijeću gradnje i ujedno zamišljamo svu onu veličanstvenu mrežu vodovoda koja je nekada napajala antičko naselje.

Antički vodovod, Talijanova Buža u Novalji, 1.st.

Vodovodna mreža se protezala od Kolana do Caske u dužini od nekih 8 kilometara. Zatim se vodovod moguće protezao dalje do Stare Novalje, da bi onda od izvora Škopalj tekao ukopan kroz živu stijenu do luke Navalije s druge strane brda.

Voda je bila vrlo bitna za luku Navalia. Tu su dolazili brodovi kako bi natovarili vodu. Postojala je i fulonika, tvornica za bojanje tkanina koja je također trebala veliku količinu vode.

O postojanju fulonike svjedoče brojni ostaci volaka (Murex brandaris) koje bi u novije vrijeme stanovništvo nalazilo u šutu kopavši temelje svojih kuća.

U uvali Caska pronađeni su ostaci maritimne vile i mnogi artefakti i arheološki predmeti. Tu je nađen mjerni stol kojeg su koristili u trgovini, spremnici za hranu, rimski parket… Svi predmeti svjedoče o rimskoj arhitekturi jednog bogatog života u uvali.

Znamo da su stari Rimljani voljeli podna grijanja, saune i druženja u saunama. Voda je naprosto bila sastavni dio njihova života.

Današnja Novalja u svojoj utrobi ljubomorno čuva Talijanovu bužu, antički vodovod koji kao kakav kameni svjedok priča o grandioznoj antičkoj arhitekturi. Taj vodovod je uklesan u živoj stijeni kroz brdo Figurica i provlači se čitavih 1042 m od jedne do druge strane brda. Sasvim slučajno otkriven, postao je svjedokom nekad vrlo važne uloge ovog dijela otoka Paga.

Uvala Caska

Caska je posebna uvala u kojoj se isprepliće povijest. Tu su liburnske nekropole, rimske građevine, ranokršćanski ostaci, ali tu ima i jedna posebna zanimljivost koja nas povezuje s dalekim drevnim Egiptom.

Božica Izida

Nedavno je na svjetlo dana izronio žrtvenik egipatskoj božici Izidi. Tekst žrtvenika nam otkriva priču o Kalpurniji, stanovnici uvale Caska koja je tražila milost za svoju obitelj moleći se boginji Izidi. U uvali Caska su pronađena ukupno četiri žrtvenika. U toj uvali je postojala bogata maritimna vila sa svim popratnim sadržajima, tu se trgovalo i blagovalo. Tu je bilo obilje vode koja je vodovodom stizala iz Kolana i nastavljala dalje prema Staroj Novalji i Novalji.

Žrtvenik božici Izidi

Sjetimo se sada drevnog Egipta i svete rijeke Nil, pa shvatimo kako su i ovdje žrtvenici postavljeni uz obilje vode koja je mogla aludirati na svetu vodu Nila. Ovim kultom direktno spajamo drevne svjetove i različite europske i neeuropske kulture i religije. Zadivljeni žrtvenicima pored vode, neminovno promislimo na kasnije oltare u bazilikama i na svetu vodu u krstionicama. Novalja je imala nekoliko bazilika, a ostaci one najveće se i danas mogu vidjeti u samom centru Novalje.

Salomonov čvor na ranokršćanskim mozaicima bazilike u Novalji

Od rimskog vodovoda do svete vodice

Na ostacima najveće novaljske bazilike izgrađena je mala crkvica u kojoj se u podu mogu vidjeti ostaci mozaika ranokršćanske bazilike. Oltarna slika s prikazom Gospe ima posebnu vrijednost, budući da postoji vjerovanje da je proplakala u 16. stoljeću. Uz ovu crkvu se veže i legenda, koja nas na jedan način povezuje s nastankom grada Paga i propašću Kise, Caske, a sve opet uz zanimljivu poveznicu koja nas dovodi do vode. Čak i povjesničar Marko Lauro Ruić (1736.-1808.) traži porijeklo imena grada Paga u grčkoj riječi pegge – voda, a ne u latinskoj riječi pagus što bi značilo selo. Zanimljivo je da i danas u Pagu postoji lokalitet koji se zove Vodice, a tko je i zašto tuda hodao, saznajemo iz legende o propasti Caske. Dobra sestra Bona je prema legendi izbjegla propast Caske uputivši se starim putem prema današnjem gradu Pagu. Na lokalitetu Vodice je srela anđela koji ju je umirio rekavši joj kako je spašena i kako tu može osnovati obitelj. Lokalitet Vodice i danas postoji, a u vrijeme Vele Gospe, Marijina Uzašašća, tim istim putem hodočasnici u noći hodaju od Male crikve do starog grada Paga.

Oltar Male crkve u Novalji

Voda iz krstionice nas povezuje s Bogom, a majka Kristova nas obasipa ljubavlju. Isto kako što se Calpurnija molila Izidi koja u prikazima često ima sina Horusa na prsima, tako se i mi danas molimo Gospi koja na prsima nosi malog Isusa. Obje veličaju majčinsku ljubav i snagu, a zbog povezanosti sa zemljom i samom snagom i plodnošću crne zemlje, nije čudo što se obje često prikazuju u crnoj boji.

Novaljski relikvijari

Novaljski relikvijari

Pored najveće ranokršćanske bazilike pronađeni su novaljski relikvijari. Na ukrasnoj oplati drvene škrinje nalaze se motivi iz Novog i Starog zavjeta, a jedan od motiva iz Starog zavjeta prikazuje Mojsija kako štapom izbija vodu iz stijene. Nevjerojatan je to nalazak kojeg danas možemo vidjeti u Arheološkom muzeju u Zadru. Pričajući Priču o vodi slijedimo jedan izuzetno dugi niz od Izide, preko rimskog antičkog vodovoda, putem relikvijara sve do današnjih sakralnih objekata i svete vodice u njima.

Jesu li su to primjese europske i neeuropske baštine u prizmi religije i religijskog načina života i vjerovanja?

Novalja nesumnjivo spaja daleku povijest, vjerovanja, stare vještine gradnje i brodogradnju, a kroz svoje legende i dalje neumoljivo priča o vodi i o zanimljivim događajima koji su obilježili ovaj kraj.

Stare rute putovanja

Stare rute putovanja donose čak spomen na Jantarski put. Jantar se od Baltika kopnom prevozio negdje do Kvarnerskog zaljeva, zatim brodovima prema jugu. Liburni su kao vješti pomorci i trgovci trgovali svime, pa tako i jantarom, a njega su prodavali Japodima koji su živjeli na Velebitu. Upravo zato danas u muzeju u Otočcu na Velebitu nalazimo mnoštvo predmeta od jantara. Ondašnje trgovačke i pomorske veze dodirnule su dvije različite kulture od kojih je jedna bila na Jadranu, druga na Velebitu, da bi danas potomci tih istih kultura i naroda ponovo bili spojeni, no ovaj put administrativno, budući da se Novalja našla u istoj županiji kao i Otočac. More i Velebit su sa svim svojim pričama ponovo spojeni u jednu cjelinu.

Povijesni okviri i artefakti na terenu, u muzejima, galerijama, knjižnicama i arhivima pomogli su nam ispričati jedinstvenu priču o vodi kroz koju upoznajemo Novalju iz nekih novih perspektiva.

Šetnja uz Priču o vodi

Šetnja započinje ispred Turističke zajednice, bolje rečeno ispred spomenika novaljskoj ženi koja na glavi nosi robu na pranje. Taj spomenik nas upozorava kako je ovaj otok dugo vremena oskudijevao pitkom vodom. Vodu je trebalo čuvati za ljude i stoku. Hodamo središtem grada obilazeći spomenike arhitektonske, arheološke i kulturološke važnosti. Završavamo šetnju na Ruži vjetrova pored spomenika vodi, bolje rečeno pored fontane koja je izgrađena 1982. godine kada je na otok došla voda podmorskim putem s kopna.

Ova šetnja je Priča o vodi koja uranja duboko u povijest grada otkrivajući njenu impozantnu antičku veličinu koja se gasi negdje u vrijeme kasne antike. Krećući se gradom, kroz razne simbole koji se kriju u interpretacijskoj škrinjici otkivamo i priču o novaljskim relikvijarima koji nas ponovo vežu uz tu veličanstvenu vodu. Nedavno otkriće pročitanog žrtvenika iz uvale Caska spaja nas čak s drevnom egipatskom kulturom i kultovima, pa tako Novalja pričajući priču o vodi kroz povijest sve do današnjih dana daje jedinstevnu vezu između europske i neeuropske kulturne baštine.

Spomenik novaljskoj ženi, Kate Novaljka nosi robu na pranje u obližnju uvalu

Tekst i fotografije: Božidarka Šćerbe Haupt

Korišteni izvori: 

1. Nikola Crnković: Novaljska župna kronika o jedinstvenom vodoopskrbnom objektu na našem tlu
2. Stanko Josip Škunca: Enigma biskupije Cisse/Cesse
3. Boris Ilakovac: Roman Aqueducts on the Island of Pag
4. Inga Vilgorac Brčić, Nikola Cesarik, Maja Grisonic i David Štrmelj: Kalpurnija i egipatski bogovi u Caski na otoku Pagu

Interpretacijski elementi šetnje