admin

Pročitajte ovaj blog na engleskom

…ususret stotoj obljetnici odlaska Adama i Eve iz Međimurja

Da je Međimurje jedinstveni otok između rijeka Mure i Drave govori njegovo današnje ime, koje seže u prošlost, poput starog imena Insulae Muro-Dravanae. Ono što vrijedi istaknuti da je to područje prije regulacije (HE Varaždin, HE Čakovec, HE Donja Dubrava) i deforestacije (Feštetić, zatim Šumarija “Slavonija” d.d.) tijekom 19. i 20.st, bilo mnogo obilnije vodom i životom kada ga nisu samo Mura i Drava plavile, već i manji vodotoci od kojih su glavni bili Trnava i Bistrec sa svojim mnogobrojnim kanalima. Tu je bilo mnogo prirodnih fenomena i događaja iz kojih su se sintetizirale legende o posvečkarima, belim ženama, vodenjacima, šumskim deklama, pesjanekima, pozojima i drugim bićima.

Cantellijeva karta Hrvatske iz 1690 – Isola della Mura e Zriniana

Tako i ja zaigrano spajam nekoliko crtica o ovoj najmanjoj, a najgušće naseljenoj regiji. Zamišljam kako se nekad dok još asfalt ni u ideji nije postojao probijalo strpljivo i polako s masivnim međimurskim konjem uskim puteljcima kroz ovaj naš cvjetnjak na otoku. Ili bolje rečeno – nekadašnju prašumu hrastova lužnjaka. Jedan od tih puteva zasigurno je vodio do Adama i Eve negdje u Orehovici u blizini Drave. Iako zvuči kao da pričam o biblijskim likovima, zapravo pričam o bićima koja su puno dulje nastanjivala i na neki način natkrivala ovo područje. Ta imena su zapravo nadjenuta dvama stoljetnim gorostasnim hrastovima, a koji su 1925. prodani i srušeni za uobičajenu drvnu građu. Njihovoj velebnosti svjedoče zapisi i foto dokumentacija koji nam govore da su imali debla po 2 metara promjera te prema godovima procijenjeni na 500 godina starosti.

Zahvaljujući suvremenim pristupima, u Međimurju je ipak zaštićeno devet višestoljetnih stabala, počevši s platanom u Nedelišću iz 1963. godine. Najbliži rijeci Dravi su ginko u Donjoj Dubravi i hrast lužnjak u Donjem Vidovcu koji su zaštićeni 1995. kao spomenici prirode u kategoriji pojedinačnih stabala.
Zlaćani ginkgo koji je svojevrsni živi fosil ironično je posađen u Donjoj Dubravi u arboretumu obitelji Hirschler, koja se nekoć upravo bavila preprodajom drvne građe, ali je isto tako ulagala kako u razvoj lokalne kulture tako i u oblikovanje hortikulture svog imanja.
Zanimljivo je da hrast u Donjem Vidovcu nosi ime – Arpad, što znači snagu, obilje i ustrajnost. U kontekstu stabla koje je preživjelo stoljeća izmjena krajolika, taj naziv nije slučajan. Zapravo svako pojedinačno stablo hrasta prezentira upravo to svojom impozantnom pojavom. Simbolika tog stabla seže daleko u prošlost te su ga mnogi narodi poštovali do razine božanskih sposobnosti.

Suvremenom dobu ususret AI procjenjuje prethodno spomenutom Adamu s njegovim promjerom minimalnu visinu na preko 40 metara, što je okvirna visina današnjih zgrada s 13 katova! Zapanjena sam kad zamislim 40 metarskog diva 500 godina starosti, svjedoka brojnih povijesnih događaja. A ipak samo tako srušen i prodan … za grede, namještaj ili tek da se oslobodi čestica za sadnju nažalost neisplativog kukuruza.

Danas se zahvaljujući novim znanstvenim saznanjima upravo ovakva stabla želi zaštitit od rušenja, jer se smatraju matičnim stablima u očuvanju zdravlja šumskih ekosustava, pa čak i kada su ona na oko samo oronula stabla koja sporo hrane sitnija bića te se lagano razgrađuju u osnovni sloj života – plodno humusno tlo. Takva pojedinačna stabla ključna su za zdravlje cjelokupnog ciklusa života u šumi, jer podržavaju raznolika staništa – od ptica u krošnjama, do kukaca i gljiva u deblu, sve do sloja tla koji postaje plodno uporište za nove oblike života, počevši od mikroorganizama potrebnih za razgradnju tvari. Upravo ta bogata mreža isprepletenih života vodi prema širem razumijevanju bioraznolikosti krajolika rijeka Drave.

Promatrajući crveno signalno svjetlo strojarnice posljednje hidroelektrane HE Dubrava ne mogu se ne zapitati kako bi to područje danas izgledalo da nije bilo regulacija, isušivanja, sječe i prenamjene terena. Je li tada bilo ovoliko komaraca? Možda ne, pod pretpostavkom da veća bioraznolikost, osobito vodozemaca i ptica koje se njima hrane, održava bolji prirodni balans.

Na ovom je području još u 19. stoljeću boravio vuk. Krčenje šuma moglo bi biti jedan od razloga zašto su ta i mnoge druge vrste nestale. Iduća zanimljiva stvorenja koja bih voljela istaknuti zbog starosti, rijetkosti ili osjetljivosti i dojmljivog izgleda su:

Među većim sisavcima koji danas nastanjuju preostalih 10 % međimurskih šuma vrijedi spomenuti jelena običnog (Cervus elaphus), srnu (Capreolus capreolus) i divlju svinju (Sus scrofa). Navodi se da je divlja svinja navodno zadala smrtonosnu ranu Nikoli Zrinskom, važnom vladaru Međimurja.

Iako ponekad lokalno stanovništvo generalizira i simpatično ribu naziva krovnim imenom “dravska riba” ovdje živi 70 vrsti riba, od kojih je 38 ugroženih, a čak 5 ih je endemskih.
Od relikata uz Dravu se još samo ponegdje mogu pronaći spomenuta kečiga, zatim crnka (Umbra krameri) i kebrač (Myricaria germanica).

Istraživanjem i monitoringom uspostavilo se da rijeka Drava izvrsno kotira sa bioraznolikošću, na temelju čega ju se čak uspoređuje s nacionalnim parkom Plitvičkim jezerima.

Specifično za nizinsku rijeku Dravu kao nasljednicu nekadašnjeg Panonskog mora da izvire na 1192 mnv kod jezera Dobiacco u južnom Tirolu u Italiji, te najprije kao gorska rijeka protječe kroz Austriju i Sloveniju. Zatim se postupno spušta u nizinu sjeverne Hrvatske i susjedne Mađarske, meandrirajući slobodno kroz rastresito tlo i šljunak, izlijeva se, erodira i prenosi materijal duž svojih 749 kilometara. Ta njena prirodna dinamika na različite načine omogućuje osnovne uvjete za život svim “divljim” vrstama, uključujući i ljudskoj vrsti. Danas to nazivamo uslugama ekosustava, no riječ je o prirodno urođenim karakteristikama ciklusa života organizama i pojava u okolišu, koje rezultiraju:

  • pročišćavanjem vode,
  • održavanjem razina podzemnih voda,
  • obogaćivanjem i stabilizacijom tla,
  • stvaranjem brojnih mikrostaništa,
  • povećanjem otpornosti vrsti.

Posljedica očuvane riječne dinamike jest da Hrvatska još uvijek obiluje izvorima pitke vode, ima povoljne uvjete za održivu i ekološku poljoprivredu, te raspolaže prirodnim mehanizmima za ublažavanje posljedica ekstremnih klimatskih promjena, poput poplava i suša.

Značaj ekosustava rijeke Drave potvrđuju višekratne zaštite njenog područja na nacionalnoj i međunarodnoj razini:

  • Park šuma Dravska šuma (85 ha),
  • Spomenik prirode Topole u Dravskoj šumi (1.5 ha),
  • Regionalni park Mura-Drava (87 681 ha),
  • Posebni ornitološki rezervat Veliki pažut (513 ha).

Budući da rijeke često predstavljaju i prirodne granice između regija i država, parkovi i rezervati prostiru se na nekoliko administrativnih područja, čime se dodatno naglašava međusobna povezanost cijele regije. Unutar Međimurske županije (ukupna površina 72 900 ha), dodatna zaštićena područja uključuju:

  • Zrinski park u Čakovcu (13 ha),
  • Prirodni spomenik Bedekovićeve grabe (13 ha),
  • devet pojedinačnih stabala raspršenih od Svetog Urbana do Donje Dubrave.
  • Rijeka Mura (površine 14 437 ha) dodatno je zaštićena u kategoriji značajnog krajobraza. Ona služi kao prirodna granica između Hrvatske, Slovenije i Mađarske, tvoreći sjevernu granicu Međimurja i spajajući se s rijekom Dravom na istočnom rubu regije.

Na mađarskoj strani rijeka Drava zaštićena je unutar Nacionalnog parka Dunav-Drava (50 441 ha), koji se prostire od naselja Őrtilos na Legradskoj Gori do Halászcsárde na ušću Mure u Dravu, a dalje se povezuje s Prirodnim parkom Kopački rit i Posebnim prirodnim rezervatom Gornji Dunav na ušću Drave u Dunav.

Prekogranični biosferski rezervat Mura-Drava-Dunav (930 000 ha) između pet zemalja — Austrije, Slovenije, Hrvatske, Mađarske i Srbije — zaštićen je od strane UNESCO-a 2021. godine u okviru programa Čovjek i biosfera. To je prvi takav zaštićeni rezervat koji se prostire kroz pet zemalja i najveći je zaštićeni riječni ekosustav u Europi. Ovo područje često nazivaju “Europskom Amazonom” zbog svojih prostranih šuma bogatih životom, vrbovih šikara i brojnih mrtvica. Iako ne može konkurirati veličinom južnoameričkoj prašumi, ima ključnu ulogu u očuvanju biološke raznolikosti i pružanju ekosistemskih usluga. Poplavna livada i šume štite naselja od poplava i osiguravaju pitku vodu za više od 100.000 ljudi. Osim toga, ovo područje stanište je mnogim ugroženim vrstama, uključujući crnog ždralova i orla štekavca, kao i brojnim drugim rijetkim vrstama.

Iz jedne jedine moguće perspektive – ljudske, možemo percipirati i diviti se njenoj “divljini”. Na tom su tragu zamjećivanja slikara i slikarica naivnog slikarstva poglavito iz Podravine. Oni uz motive tradicionalne seoske svakodnevice vjerno prikazuju puni kolorit dravskog krajolika i detalje raznolikog života u njemu. Tako se kulturno i prirodno naslijeđe Drave iako je pod kontinuiranim utjecajem ljudskih intervencija, zadržava kroz umjetnost i priče koje nastavljaju inspirirati nove generacije.

O nekadašnem suživotu lokalnih ljudi sa ovom moćnom i tihom ljepoticom – rijekom Dravom, može se pročitati u prethodnom članku OVDJE, a pregledati u online topoteci OVDJE. Pretraživanje fotografija u Topoteci Međimurja pod ključnom riječi “Filigran Drave”, prikazuje preplet prizora s nekadašnjih brojnih riječnih rukavaca Drave na području Međimurja, a koji se do sad nisu nigdje objavljivali.

Nenametljivo, s poštovanjem, još uvijek možemo biti svjedoci čudesnih trenutaka: noćnog pjevanja slavuja, dabra koji leđno pliva s grančicom u ustima, oblaka krijesnica, nemilosrdnog vodomara koji udarcima ribom o granu stvara valove, “svadbenog plesa” štekavca, “manikure” riba i “frizeraja” hrušteva. Iako nisu divovi poput Adama i Eve, ipak smo još uvijek sposobni uživati u ovim naizgled malim prizorima iz kompleksnog mozaika života oko nas. To daje nadu da ćemo jednog dana naučiti suživjeti s drugim vrstama, razvijajući se uz njih, umjesto da ih gledamo kako nestaju zauvijek.

Kristina Pongrac

Skip to content